U trenutku kada su aktualna razmišljana o osmišljavanju aktivnosti u Domu sv. Marka Križevčanina, ideja Marcela Jelaka o stalnom održavanju likovnih izložbi pokazala se itekako ispravnim.
Nakon održane dvije vlastite samostalne izložbe slika u tom prostoru, pokazalo se da postoji interes publike ali i slikara koji su voljni izlagati u Domu sv. Marka.
Upravo u tom ozračju, otvorana je izložba Davora Holende, mladog slikara i učitelja likovne kulture pri OŠ "Kalnik". Pred sedamdesetak uzvanika i predstavnika medija, ispred organizaora, Pučkog otvorenog učilišta u Križevcima, prisutne je pozdravio ravnatelj, mr. Zdenko Balog. Govoreći o Holendi, spomenuo je biografske podatke autora te životni i slikarski put kroz školovanje. Spomenuvši likovne tehnike i tematiku radova mr. Balog zaključuje da pred Holendom tek predstoji slikarska budućnost o čemu svjedoće i predstavljeni likovni radovi.
Auditoriju se obratio i Milorad Kovačević ispred Županijskog ureda za prosvjetu i kulturu Koprivničko-križevačke županije naglasivši da je ovaj likovni događaj čin kada je pobijedila kultura. Ispred "politike" grada Križevaca rijeći podrške i odobravanja uputio je dogradonačelnik, gospodin Goran Gregurek.
Već uobičajeno, kako to kod slikara i umjetnika opčenito biva, čkrt na riječima, radije govori svojim dijelima. I Davor Holenda zahvalio se na posijeti i pozvao prisutne da se počaste malom zakuskom.
DAVOR HOLENDA je rođen 25. travnja 1971. godine u Zagrebu. Osnovnu školu je završio u Križevcima. Srednju Školu za primijenjenu umjetnost - smjer grafčke tehnike u Zagrebu 1991. godine, kao i višu školu, smjer dizajn za tekstil i odjeću, na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu 1994. godine.
Svoja prva likovna iskustva stjecao je na tečaju za strip 1985. i 1986. godine. Tijekom školovanja radio je stripove, grafike i slike. Bio je suradnik studentskih novina u Zagrebu, a od 1989. do 1991. godine aktivan je član i suradnik "ZAGREB - FILMA". Bio je jedan od autora poznatog animiranog filma "KOCKA" pod nadzorom Joška Marušića 1989. godine. Svoje znanje iskusio je i u inozemstvu. Godine 1991. radio je u Filmskom studio "LINDA - FILM" kao i u razdoblju 1996.-1997.
Na velikom svjetskom natjecanju ilustratora budućnosti 1993. godine u Los Angelesu s uspješnim je ilustracijama ušao u uži izbor. Godine 1997. radio je u Filmskom studio Babelsberg (CINE VOX) u Berlinu, te kao suradnik sa Filmskim studiom HANN također u Berlinu. S uljima na platnu i pastelima sudjelovao je na nekoliko kolektivnih izložbi u Križevcima. Slike mu se nalaze u privatnim kolekcijama u Zagrebu, Bjelovaru, Osijeku, Križevcima, Minehenu; Berlinu, Koprivnici, Frankfurtu i drugdje.
Dok je kretanje sinonim života, žudnja za boljim i dostojnijim odsjajem vječna je preokupacija umjetničkih duša.
Mladi i vrlo nadareni slikar Davor HOLENDA nosi u sebi obilježja pravilnog i pravcatog tragača za vrijednostima po duhu i poodavno ispisanim kanonima prirode. Okosnice njegovih umjetničkih opservacija u znaku su prepoznatljivih prirodnih elemenata. Ciklički krug života stoga nesmetano teče. i svi su ti elementi, izravno uključeni u stvaralački čin. Tako ulje simbolizira vodu (znamen kretanja, stvaranja i života) a suhi pastel - zemlju i obojeni zrak (simboli opipljivog i osvještenog). Odnedavno je pridošla i ekstremna verzija vatre - ugljen, cma olovka. Tako je i prošireno područje interesa, propitivanja ambicija, iskazivnja htijenja i spremnosti putovanja do nakraj sebe i svojih unutarnjih nemira.
Mekim dahom pastela oslikava sve različitosti, pune permutacija i kombinacija koje inače floristička prpošnost može podariti u doba jeseni, u vrijeme zime...
I kako to već biva samo od sebe javilo se proljeće, potvrđujući time i odmak ali i prirodni slijed događanja, prirodnih i dakako slikarskih. Dobro su znane teme koje potiču inspiraciju što se rasprostire uzduž tih predjela što vuku asocijacije na zrelost, zavidnu starost ali i na žubor novih titraja življenja. U vidokrugu interesa nafaze se stabla, šumarci, vode, plićaci, potoci, rijeke ... Zimi su to plavobijeli tonovi snijega u kojima drijemaju snovi i poneko lijeno srce. Unatoč, na slikama vidljivoj, hladnoći tu se bezrezervno uvježbavaju pokušaji kretanja svih živih, zaustavljenih u koraku. To su smedi i bijeli pogledi na okruženje, na svijet sličnih i spoznatljivih videnja po iskustvu i po iskrenosti. Ono što priroda nesebično da Davor bilježi i zrcali na svojim slikama. Pomaže joj biti stvarnom i potrebitom. Za uzvrat priroda ga bodri, štiti i zaklanja svojim smirujućim tonovima. Stoga na njegovim slikama ne čude obale pune sjete, sivo tonirano nebo s potisnutim oblacima i nedefiniranim svjetlom, koje kao da se čuva. Štedi. Ono tek ukazuje na svoju prisutnost i po potrebi može zaigrati i razigrati se do viših sfera vedrine. Prigušena fuga neba iskrena i nepatvorena snaga nalik je onoj u umjetnika. Tajnovit je, njihov obostrani mir i spokoj. Stiče se dojam da je slikar nepokolebljiv i ustrajan u pronošenju zamisli o čistom i poštenom svjedočenju viđenog i ponuđenog. Kao da po svaku cijenu želi biti častan, objektivan i pouzdan arbitar. Usuglašeno i tolerantno stapanje s vremenom Davorov je umjetnički credo. Iako dobrano oslonjen na vrijeme, njegove mijene i protočnost, u dubini mu duše treperi i sja ta svjetloća plemenitosti, ta crta nesebične ljepote davanja, taj užegli entuzijazam koji razborito i odmjereno iznjedruje slike zamamne prostudušnosti i velike istine.
Dok je pastel odraz traženja, studiranja i zabilježen trenutak, ulja nose obilježja trajnosti. Naprosto to su viđenja izborena za svoju konačnicu. Dominiraju mrtve prirode koje su ukorijenjene u realitet ali u sebi nose mirise iz svih predjela želja. Opojne su. Uvjerljive. Prkosne. Rezolutno suprostavljene prolaznosti. Na ovoj izložbi između četrdesetak eksponata našli su se i radovi u olovci i ugljenu. Prikazi su to Isusovih patnji. Psihotični, u naravi odražavaju svu bol Njegovog vanjskog lica, na kojem su i svi nemiri, sumnje, veličajnost samožrtvovanja. U nutrini Njegovog bića tinja spokoj, vjera da će čovjek znati cijeniti njegov put i žrtvu kao opomenu da je ljubav izbavljenje i spas od zla svega. Trag grafita i ugljena ispisuje atmosferu. Uvjetno rečeno prostor. Bjeline, neispunjene površine označavaju vrijeme. Podloga su stvarnog i mogućeg otiska, upisa dogadaja u vremensku matricu, u memoriju čovjeka da se mora ustrajno boriti za samodostojanstvo i održavati čovjekovanjem.
Ove seriozne studije u olovci vrhunac su Davorovog trenutačnog umijeća, koje će zasigumo i dalje teći, razvijati se i uskoro kulminirati zavidnijim razultatima i zasluženim uspjesima. Davor Holenda je umjetnik koji je tu. Dio je ovih prostora. Formiran. Smjeran. Nezaobilazan. Stvaran. Vremenski neupitan.
Zvonko Penović