MIJO KOVAČIĆ rođen je 1935. godine u Gornjoj Šumi, pridravskom zaselku nedaleko Molvi. Nakon završena četiri razreda osnovne škole u Molvama kao najmlađi član svoje obitelji ostaje s roditeljima na zemlji. Već je u školi iskazivao svoju darovitost u crtanju, ali obitelj nije imala mogućnosti za njegov nastavak školovanja. Kao osamnaesto-godišnjem dječaku presudno je bilo upoznavanje s Ivanom Generalićem u Hlebinama 1953. godine. Godinu dana poslije već nastupa na svojoj prvoj izožbi s grupom seljaka slikara u Koprivnici. Bila je to prva od preko 300 skupnih i 33 samostalne izlažbe na kojima je izlagao u mnogim galerijama diljem svijeta i u najvećim metropolama, popularizirajući kao svojevrsni ambasador hrvatsku naivnu umjetost i ime vlastite domovine.

Obilježavajući Dan grada Križevaca, DRUŽBA "BRAĆA HRVATSKOG ZMAJA" - ZMAJSKI STOL U KRIŽEVCIMA i Gradski muzej Križevci, upriličili su predstavljanje Monorafije i slikarskog opusa Mije Kovačića, velikana hrvatske naivne umjetnosti.

Promocija monografije, koju su pripremili Josip Depolo i Peter Infeld, održana je u maloj sali Hrvatskoga doma u Križevcima, uz prisustvo brojne publike i medija.

 

Opširno izvješće o povijesti i aktivnostima Družbe "Braća hrvatskog zmaja - Zmajskog stola u Križevcima podnio je prof.dr. Valent Puževski, Zmaj od Kalnika, ujedno i dosadašnji pročelnik. Kako Družba prakticira jednom godišnje javnosti predstaviti i jednog svog člana, ovom prigodom bio je to Mijo Kovačić, Zmaj od Gornje Šume, koji je i član utemeljitelj.

Kroz vrlo sadržajni program vodila je Vlasta Kliček, Zmajica od Križevačkog Gornjeg Grada, a nastupili su pijanist i skladatelj Davor Konfic, maturant Srednje glazbene škole i Gimnazije u Križevcima sa vlastitom skladbom "Buđenje proljeća" i, vokalni duet Nataša i Petra, učenice škole "Ivan Seljanec" iz Križevaca.

 

O monografiji Mije Kovačića govorio je književnik i novinar iz Koprivnice, Vjekoslav Prvčić, Zmaj Jagnjedovečki. Kao što to obično biva, naš uvaženi gost i autor, na riječima je bio vrlo kratak jer o njemu i umjesto njega govore njegova djela. Zahvalio je organizatorima i publici na velikom odazivu, kao i toplim riječima križevčana koje su mu upućene.

U drugom dijelu događanja publika je iz Hrvatskog doma prešla u Likovnu galeriju Križevci gdje su ih dočekali i ostali ljubitelji likovnih manifestacija.

Prepuna Galerija, ispunjena kroz sve četiri sale ljudima i umjetnošću Mije Kovačića, djelovala je zaista impozantno. Slike od kojih zastaje dah, umjetnost koja je odavno prešla granice naše Domovine, u našoj maloj sredini koja te kvalitete znade prepoznati.

Nazočne je pozdravio prof. Zoran Homen, Zmaj Bokeljski, sada u ulozi ravnatelja Gradskog muzeja i autora postava. No, poslušajmo njegove riječi kroz predgovor kataloga.

 

U SLIKARSKOM PANTEONU

Dobiti privolu autora i izlagati slike jednog od vrhunskih naivaca našega vremena zasigurno je sanjani cilj svakog priredivača izložbe. Križevački je muzej, zahvaljujući akciji Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja; Zmajskog Stola u Križevcima, kojega je Mijo Kovačić uvaženi član, dobio priliku da bude suorganizatorom predstavljanja ovoga velikana hrvatske naivne umjetnosti križevačkoj likovnoj publici i svekolikoj kulturnoj javnosti.

Crpeći svoja životna iskustva iz one iste zemlje koja je hranila i usjeve toga podravskoga seljaka, učeći, dakle, od Prirode - toga najboljeg meštra i učitelja, s kojim je Mijo Kovačić još kao dječak provodio beskrajne sate pješačeći četiri godine do škole u Molvama, za vrijeme napornog kopanja ili oranja, hodajući kroz srebrnkasto titrajuće dravske vrbake ili kad je upoznavao nepredvidivu ćud silovite Drave, Kovačić je razvio svoj prepoznatljivi slikarski svijet vođen intuicijom izvorna stvaraoca. Njegovo slikarsko djelo izraslo je na najboljoj tradiciji figuracije, očuvavši snagu uvjerljivosti i potpune čitijivosti. Rodna Gornja Šuma, za koju Peter lnfeld, veliki kolekcionar i štovatelj njegova djela te jedan od autora najnovije Kovačićeve monografije, kaže da je postala najviši "fakultet" na kojemu je slikar naučio razmišljati, promatrati, zaključivati, orati, kopati, slikati te biti moralan i etičan.

Možda je najveći značaj njegova djela upravo u tome što je stoljetno iskustvo podravskoga seljaka koji život doživljava kao nošenje vlastitoga križa i neprekidnu ugrožetost od nepoznatoga, pretočio u svoje slikarstvo. Biti čovjek u njegovim slikama znači podjednako biti gord i ponizan u trenucima patnje.

U našem slikarstvu niti jedan slikar nije naslikao tolika raspela i postaja križnoga puta kao što je to učinio Kovačić. Njegov križ nije bio samo liturgijski simbol već simbol ljudske sudbine, ispunjene patnjom. Ali način na koji ga slika ne nalazi uzore u svjetskim muzejima i na slikama najpoznatijih svjetskih velikana. Njegov je križni put isključivo put seljaka u podravskoj svakidašnjici, put koji je posut patnjom i dio je stvarne seljačke sudbine u neprekidnom hodu do vlastite Kalvarije. Pasionska tematika postala je tako važni element Kovačićeva slikarstva. On nas svojim slikarstvom vodi kroz sve krugove Danteova pakla. I smrt koja nas vreba na kraju, kako kaže sam autor, stoji nam kao stalna opomena. Ali kako je Kovačić i slikar i vizionar on nikad ne odustaje od vizije ljepote i mira: prepoznajemo to kroz idilični pejsaž u pozadini njegovih slika, slikan u smirenom svjetlu koji nam sugerira neki njegov obećani Raj.

I zaista, ako postoji raj na zemlji Kovačić ga smješta upravo u prostor njegove Podravine, uz dravske mrtvice pune lopoča, različito bille u jarkim bojama, gdje lom svjetla stvara gotovo nestvarne prizore. Sam će autor reći da je priroda tu složila najljepše bukete i kombinacije kakovih nema ni u kraljevskom vrtu! On tada preuzima ulogu "notarijuša" bilježeći prizore kistom s jedinom željom da tu ljepotu podijeli s drugima.

Drava je u Kovačićevom slikarstvu postala onaj izgubljeni zemaljski raj za kojim nikada ne prestaje potraga u ljudskom srcu. Upravo su slike dravskih rukavaca sa svojom raskošnom vegetacijom slike izgubljenog biblijskog Edena po mjeri podravskog seljaka koji traga za srećom. Ovdje sreću pronalaze Mijini ribiči koji se kao kakvi Adami šeću po rajskome vrtu, a izazov su im izmišljene dravske nevjeste koje poput šumskih vila, erotične i podatne, prilaze ribičima, privučene vatrom i hranom. Drava je bila i ostala neiscrpna tema Kovačićevog slikarstva, važna u svojem značenju kao žila kucavica čitavoga podravskog organizma, noseći u sebi osobine žene: blage i podatne, ali, onda iznenada, hirovite i nepredvidljive. Prizori poplava, nesreće i strah ljudi koje one izazivaju samo su djelić ljudskih sudbina na podravskom prostoru koje su žitelji stoički podnosili jer Drava će ponovo donijeti svoje darove, plodnost, život i rast u svakom polju, šumi i livadi, a Kovačiću inspiraciju za još nenaslikane teme.

Blizina Hlebina kao izvorišta naivne umjetnosti u nas i susreti sa slavnim Generalićem nisu omeli mladoga Kovačića da u rodnoj Gornjoj Šumi razvije svoj specifični likovni izraz koji je prečesto puta bio obrascem mnogim mladim slikarima cijeloga podravskog bazena. Mogao se oponašati njegov stil, njegovi prepoznatljivi ljudski likovi, neke teme ili kolorit ali nikome nije uspjelo razmišljati o slici na način svojstven Kovačiću koji je u sebi objedinio genijalnoga slikara i poetskog sanjara u neobičnom spoju naivnog i romantičnog, istovremeno primitivnog i rafiniranog. Njegova su djela zato među najboljim ostvaranjima podravske naive i hrvatske likovne umjetnosti uopće, koja su mu svojim značajem i umjetničkom vrijednošću osigurala trajno mjesto u slikarskom Panteonu.

 

 

Koliko su križevčani počašćeni ovom izložbom u svojoj sredini i sretni zbog prisustva Mije Kovačića, najbolje je izrazio netko od govornika rečenicom " Da možemo i Dravu bismo Vam prenesli u Križevce..." znajući pri tome koliko gospodin Kovačić voli upravo svoju Dravu, taj neiscrpni izvor njegove inspiracije, Ali, kako Dravu nismo mogli prenesti darovali smo mu "Mlinarevo srce", posebno pripremljeno za ovu priliku od Mlinsko-pekarske industrije "Milnar" iz Križevaca. A, kada Križevčani nekom daruju srce znajte da ga stvarno vole.

www.krizevci.net