|
Galerija
|
KRIŽEVCI KAO INSPIRACIJA.
Nije nimalo lako započeti tekst o povjesničaru umjetnosti Vladimiru Srimšeku, križevačkom slikaru i slikaru Križevaca, o umjetniku koji gotovo pola stoljeća druguje s bojama, osobi koja je svojim djelovanjem ostavila neizbrisiv trag u likovnom životu grada, o autoru koji je svojim radovima nadahnjivao brojne mlade slikare (ne samo križevačkog likovnog kruga) i svojim radovima nudio rješenja kako savladati pojedine teme i likovne zadatke. Pred nama je, zasigurno, umjetnik koji će za mladi naraštaj značiti ono što starijim Križevčanima danas znače jedan Detoni ili Renarić. Svu trojicu povezuje činjenica da su za svoja najbolja djela motive pronašli upravo u ovom gradu ili njegovoj bližoj okolici. U Srimšekovom tematskom interesu prepoznajemo tri dominantna motiva: grad Križevci i njegove vedute, potkalničke klijeti i pejsaži Kalnika.
 |
Slikajući grad, Srimšek je znao odabrati one prizore koji su na najbolji način nosili u sebi prepoznatljivi duh grada, podsjećajući nas pritom na one ljepote koje, obuzeti svakodnevicom, gotovo više i ne uočavamo. U tim gradskim prizorima prepoznat ćemo iz svog djetinjstva klošara Nikolu s vrećom na ledima ili neke starije sugrađane oko "penzionerske klupe" na Nemčićevom trgu, osjetiti hladnoću zimskog prijepodneva niz križevačku glavnu ulicu ili noćni mir oko Sv. Ane koji kao da remeti samo još nečije, dugo u noć, upaljeno svjetlo s prozora. Na ovoj potonje opisanoj slici, nazvanoj "Sv. Ana noću", susrećemo jednog drugačijeg Srimšeka gdje je gotovo "stančićevskim" rukopisom "ispisao" jedno djelo možda najviše umjetničke razine.
Potkalničke klijeti jedan su od najčešćih Srimšekovih motiva. Ova neiscrpna tema iznova je budila interes slikara da u drugačijem svjetlosnom ili kolorističkom ugođaju prikaže, naoko slične, prizore starih drvenih klijeti među kojima su svakako najčešće one obreške, s poznatom "Ilicom". Srimšek kao da je na slikama ove tematike "zaustavio" vrijeme donoseći nam idiličnu sliku jednog prošlog doba koju danas narušavaju neprimjerene intervencije na ovoj staroj, jedinstvenoj tradicijskoj arhitekturi.
 |
Kad spominjemo Kalnik kao temu Srimšekovih slika onda tu podrazumijevamo i Kalnik kao goru, i kalnički Stari grad i selo Kalnik, ali i sve one prizore zabilježene uz planinski potok, unutrašnjost šume ili uz staro trsje. Oda je to neponovljivoj ljepoti i skladu prirode koja je oduvijek bila ono nezamjenjivo nadahnuće svakom istinskom umjetniku. No, interes autora ne zaustavlja se samo na pejsažu. Veliko je umijeće Srimšeka u prikazu ljudske figure koju on povremeno smješta u pejsaž. Bez velikog naprezanja, u besprijekornim proporcijama, slikanim u nekoliko poteza on jednako dobro slika pješaka u hodu, seljaka uz zaprežna kola ili vozača bicikla, naglašavajući svu onu napetost pokreta i najkarakterističniju gestu upotrijebivši pritom samo nekoliko dobro rasporedenih obojenih mrlja. Vještinu slikanja ljudske figure stekao je još za studentskih dana kada je a crtao stripove priskrbljujući tako sredstva u vrijeme studija u Ljubljani.
Osnovne tehnike kojima Srimšek stvara su ulje i pastel. Radeći u ulju on rijetko upotrebljava kist, a preferira slikarsku lopaticu (špahtlu) koja ostavlja titraviji potez i deblju naslagu boje. Time se približava impresionističkom postupku u građenju slike, istovremeno ne napuštajući realističke forme. U pastelu, pak, Srimšeka doživljavamo kao pravog majstora ove tehnike. Nemirni potezi, neoštri rubovi i mekoća obojenog praha na papiru kao da su dokaz sretnog spoja dobro odabrane tehnike i autorovog stila rada koji su jednostavno morali dati dobar rezultat.
Više od 600 naslikanih slika našlo je svoje mjesto na zidu gotovo po svim kontinentima. One, zahvaljujući Srimšeku, kao svojevrsni veleposlanici i danas govore po cijelom svijetu nepotrošivim intenzitetom o ljepoti ovoga grada i krajobraza, sjedinjujući u sebi dar Stvoritelja kao poticaj i umijeće slikara kao trajni zapis.
Zoran Homen
