Plod šljive požegače (bistrice) sa 13-16% šećera ima izuzetno hranjivu, a posebno u biološkom smislu i zaštitnu vrijednost. On je pravi mali rudnik vitamina, mineralnih i pektinskih tvari, organskih kiselina, celuloze i bjelančevina. U svemu tome plod šljive nadmašuje plodove mnogih vrsta voća.

Šljiva je dragocjen plod za svježu potrošnju, sušenje i preradu u slatke prerađevine. Ona se kao takva sve više troši u svijetu i. postaje sve značajniji izvozni proizvod u osušenom i duboko smrznutom stanju. Trebalo bi još značajnije poraditi da takav plasman šljiva sve više razvijamo u interesu daljeg razvoja našeg šljivarstva.

Šljiva je u prvom redu nenadmašno sredstvo za poboljšanje želučanog probavljanja hrane s najvećim prirodnim laksativnim djelovanjem. - A mi unatoč svemu tome, mora se priznati kao da sve manje trošimo svježih i prerađenih šljiva u našoj svakodnevnoj ishrani. Mnogo manje od potrošača na sjeveru Evrope (koji sve više troše proizvode od šljiva), a koji nikad nisu ni vidjeli šljivike i svježu plavu šljivu na rodnoj grani.

No zato smo, reći će netko, u potrošnji šljivovice vodeći u svijetu. Utješimo se ipak - daleko zaostajemo za vodećim evropskim potrošačima žestokih pića po stanovniku. Treba samo otići u skandinavske zemlje pa vidjeti kako i koliko se pije viskija, votke i džina. Uskoro će berba šljivika i dobro će doći nekoliko savjeta šljivarima kako to najbolje obaviti.

KADA I KAKO OBAVITI BERBU

Šljive treba brati po suhom i toplom vremenu kad su potpuno zrele, jer tada imaju najviše šećera i samo takve i daju najviše rakije (s bogatom karakterističnom aromom) i najkvalitetnije slatke prerađevine.

Potpuno zreli plod šljive ima lagano smežuranu kožicu oko peteljke, meso mu je tamnožute boje i malo posmeđeno oko koščice. Plod se lako odvaja od peteljke i trešnjom (drmanjem) grana ili cijelog stabla lako otpada s drveta. Travu ispod stabla treba prije trešnje pokositi i pod njega podmetnuti neko platno ili najlon da se lakše, čistije i brže skupe plodovi. Pokupljene ranije otpale plodove šljiva (vrijede tek oni koliko toliko zreli, otpali petnaestak dana prije berbe) treba posebno ukomljavati i odvojeno peći jer daju (malo) rakije slabe kvalitete.

Treba što manje upotrebljavati motku za trešenje šljiva jer se mlaćenjem grana nanosi šteta stablu i smanjuje mu se odbijanjem cvjetnih pupova rodnost za iduću godinu.
Optimalan rok za berbu naše najbrojnije šljive Požegače (Bistrice) obično je u kontinentalnom području od 10. do 20. rujna, no u godinama kasne vegetacije on se nekad pomiče i za desetak dana.

NAJBOLJI NAČIN UKOMLJAVANJA

Šljivu očišćenu od blata i bez lišća treba ukomljavati po suhom i toplom vremenu (radi bržeg i lakšeg vrenja) samo u čiste, dobro pripremljene i zdrave drvene kace ili plastične posude do zapremine 80%, da se u punom vrenju komina ne prelijeva. Izmuljani plodovi šljiva brže i temeljitije provru nego cijeli plodovi, koji vriju usporeno i daju nešto manje rakije, a često i kiselije.

Muljanje šljiva mora se obaviti bez drobljenja koščica, i zato se obavlja drvenim rakljama ili ručnim muljačama s razmaknutim i gumom obloženim valjcima. Punjenje posuda (kaca, bazena, bačava) treba obaviti odjednom i završiti najkasnije u roku od 24 sata. Punjenje u većim vremenskim razmacima vrlo je opasno jer može izazvati ukiseljavanje (octikavost) i najbolje ukomljene šljive. Za bolje, brže i sigurnije vrenje treba na 100 kg usitnjene ukomljene šljive dodati 30 grama suhoga vinskoga kvasca.

Burno vrenje šljive (ovisno o vremenskim prilikama) traje obično 12-14 dana. Poslije toga dobro je ostaviti kominu da još desetak dana tiho vrije i odmah zatim je peći, jer se brzim pečenjem komine dobije više rakije s manje kiseline.

I na kraju još jedan važan savjet. Ukomljenu šljivu nije dobro držati u otvorenim posudama, jer će utjecajem zraka doći do razvoja octenih bakterija i gornji dio komine će se ukiseliti i propasti. Takve posude treba dobro pokriti, čvrsto povezanim (najlonskim) pokrivačem, da bi se vrenje obavi anaerobno (bez prisustva zraka). Prije toga na vrh komine postaviti plastično crijevo za odvođenje ugljičnog dioksida (koji se stvara kod vrenja) i njegov kraj zaroniti u posudu s vodom. Takvim anaerobnim vrenjem dobije se oko 10% više rakije. Ako se sve tako učini, stvoreni su prvi i najvažniji preduvjeti za dobivanje odlične šljivovice, uz uvjet da se dobro ukomljena i prevrela šljiva dobro i kvalitetno ispeče (destilira).