Godine 1987. slovački biskupi su zamolili Svetu Stolicu za proglašenje košičkih mučenika svetim. Prišlo se ispitivanju, a rezultati toga su zapisani u dokumentu "Prikazi života, mučeništva i glasa o znakovima i akta u postupku za proglašenje svetima blaženih Marka Križevčanina, ostrogonskog kanonika, Istvana Pongracza i Melkiora Grodzieckog svećenika iz Družbe Isusove (+1619)." Sveti Otac zadužio je Kongregaciju za pitanja svetih neka ispitaju cijelu stvar, a osobito: da li je svojedobno proveden redoviti kanonski postupak o mučeništvu i glas o mučeništvu; da li je u vrlo teškim vremenima za vjeru i slobodu Crkve, svjedočenje trojice mučenika podržavalo vjernost i potkrepljivalo snagu katoličkih vjernika jedinstvu s Crkvom i Vrhovnim svećenikom; da li dokumenti svjedoče o nebeskim milostima u nadvladavanju bolesti i drugih teških potreba, dobivenima po zagovoru trojice mučenika i koje se mogu smatrati kao istinski Božji znakovi.

 

Kongregacija za pitanja svetosti predložila je Njegovoj Svetosti da pristupi svečanom proglašenju trojice mučenika svetima. Odlučeno je da će blaženi Marko Križevčanin, Stjepan Pongracz i Melkior Grodziecki biti proglašeni svetima 2. srpnja 1995. g. Svečano liturgij-sko slavlje u okviru kojeg je papa Ivan Pavao II. proglasio mučenike svetim održano je na aerodromu u Košicama. Bilo je prisutno oko tristo tisuća Ijudi. Hodočasnika iz Hrvatske bilo je oko dvije i pol tisuće, a predvodio ih zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić, zajedno sa vrhbosanskim nadbiskupom Vinkom Puljićem. Nakon pokajničkog čina na početku svečane mise, koju je predvodio Sveti Otac Ivan Pavao II. održan je obred kanonizacije.

 

Domovinska proslava kanonizacije sv. Marka Križevčanina održana je 10. rujna 1995. g. u Markovom rodnom gradu Križevcima. Na svečanosti je bilo nazočno oko 20.000 Ijudi. Skup je održan na pomoćnom igralištu koje je bilo uređeno za tu prigodu. Iznad svečanog oltara dominirao je natpis "Svetost među nama", a uz euharistijski stol bile su izložene moći sv. Marka. Proslavi su bili nazočni vjernici iz cijele domovine: od Dubrovnika do Vinkovaca. Nazočni su bili i predstavnici državnih, sudskih, vojnih i lokalnih vlasti, predstavnici privrednika, poduzetnika, kulturni, prosvjetni, zdravstveni i javni djelatnici. Među njima je bio dr. Nedeljko Mihanović, predsjednik Hrvatskog sabora i osobni izaslanik predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, predsjednik Državne komisije za odnose s vjerskim zajednicama dr. Jure Radić, poljski veleposlanik dr. Wieslaw Walkiewicz, slovački veleposlanik Matuš Kučera te predstvnici grada Košica.

Slavlje je započelo svečanom procesijom od križevačke župne crkve sv. Ane do bogoslužnog mjesta. Nazočni vjernici su osobito toplo pozdravili kardinala Franju Kuharića. Uz njega je bio apostolski nuncij, nadbiskup Giulio Einaudi, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Ante Jurić, zadarski nadbiskup mons. Marijan Oblak, križevački grkokatolički vladika mons. Slavomir Miklovš, zagrebački pomoćni biskup mons. dr. Đuro Kokša, dakovački pomoćni biskup mons. dr. Marin Srakić te izaslanik mostarskog biskupa don Luka Pavlović.
Najprije je sve prisutne pozdravio križevački župnik Ivan Žufika. On je posebne pozdrave uputio: hrvatskim braniteljima, ranjenicima, prognanicima, vjernicima banjalučke biskupije i Vrhbosanske nadbiskupije. Poseban pozdrav uputio je rodnom gradu prvog hrvatskog sveca Nikole Tavelića. Križevački župnik je naglasio da tijekom hrvatske povijesti nije bilo malo nesreća, ali da je Bog pokazao da nas voli. Sve nazočne, u ime Predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana, pozdravio je dr. Nedeljko Mihanović. Uvodeći u svečano misno slavlje kardinal Kuharić je pozvao prije svega na sabranost u duši i savjesti: "Unijet ćemo u ovu božansku žrtvu svoju zahvalu za dar proglašenja svetim sv. Marka Križevčanina, trećeg našeg svečano proglašenog sveca u 25 godina. Preporučit ćemo njegovu zagovoru i svetim košičkim mučenicima Melkioru Grodzieckom i Stjepanu Pongraczu ovo naše vrijeme, ovaj naš povijesni trenutak, ove naše tjeskobe ali i nade." Pozvao je zatim nazočne vjernike na molitvu za ranjenike, branitelje, stare, nemoćne, za one koji oplakuju svoje mrtve i poginule, za cijelu Crkvu u Hrvatskoj. "Zahvalit ćemo se također - nastavio je kardinal Kuharić - za dolazak Svetog Oca Ivana Pavla II. u Zagreb, u Hrvatsku, točno na današnji dan prije godinu dana, da bismo se opet podsjetili kakav je to bio dar poruke, poziva, kako je to bila izražena ljubav i poštovanje prema našoj domovini i svima nama. Zahvalit ćemo Bogu za taj dan."

Podsjetio je zatim kako Papa u Loretu s mladima cijele Europe moli za mir u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu i Banja Luci. Pozvao je na molitvu za Papu da mu putevi budu blagoslovljeni, da milošću Duha Svetoga budu zalivene njegove riječi da u ovom svijetu često zamračenom zbog gubitka kriterija što je istina i što je dobro, naviješta u ime Isusa Krista kao Petrov nasljednik istinu o Bogu, čovjeku, obitelji i životu. Na početku svoje propovijedi Kardinal je istaknuo da vjernost hrvatskog naroda Rimu traje ne samo od osnutka Crkve u Hrvata, nego da je ona postojala i prije. "Posebno istaknuti svjedoci te vjernosti jesu mučenici, sveci i svetice, pravednici koji su živjeli evandeosko nadahnuće. Podsjetivši zatim kako je Papa 2. srpnja u Slovačkoj proglasio svetima košičke mučenike, istaknuo je kako su ta trojica mučenika bili jedno u muci, u svjedočanstvu vjernosti, ustrajnosti u vjeri i jedno u Ijubavi prema Isusu Kristu i jedno u smrti te su zajedno uzdignuti kao sveci cijele Katoličke Crkve. Na kraju propovijedi kardinal se obratio mladima pozivajući ih na ostvarenje visokih ideala svetosti i podsjećajući na Papine riječi mladima da Bog ima biti na prvom mjestu u njihovu životu, te ih je pozvao na njegovanje molitve, jer bez molitve se ne može zamisliti kršćanski život.

"Mučeništvo je trenutak kad se mučenik nade pred biranjem: odustati ili ostati vjeran Isusu i Crkvi. Medutim Bog nam objavljuje da je čovjek stvoren za besmrtnost i da nije samo kratkoročno biće ovoga svijeta, te objavljuje čovjeku da ima besmrtnu dušu, mučenici s tom vjerom polažu život, jer znaju da ga ne gube nego dobivaju u punini."